ili kako se Rengjeov neobjavljeni rukopis o stećcima našao u Bibliografiji i građi za umjetnost i srodne struke dr. Antuna Bauera?

povratak

mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić
Muzejski dokumentacijski centar, Knjižnica

Po svojemu sadržaju, neobjavljeni rukopis o stećcima Ivana Rengjea razlikuje se od ostalih knjiga u bibliografskome nizu Bibliografija i građa za umjetnost i srodne struke. Naime, Rengjeov rukopis Sredovječni nadgrobni spomenici - stećci opsežna je autorska studija posvećena problematici stećaka koja čini monografsku cjelinu dok ostale knjige iz Bibliografije sadržavaju većinom sekundarne izvore podataka tj. bibliografije članaka, kronologije likovnih izložaba, (auto)biografije i bibliografije likovnih umjetnika

Knjižničarska znatiželja i pitanje kako se i zašto knjiga o stećcima našla u koricama Bibliografije i građe za umjetnost i srodne struke nije se mogla u potpunosti zadovoljiti tumačenjem da je taj rukopis bio stručno štivo uz Zbirku kopije stećaka koja se čuvala u fundusu Gipsoteke (danas Gliptoteke HAZU), niti da je rukopis sakupljen kao građa za proučavanje domaće likovne umjetnosti u sklopu aktivnosti Arhiva za likovne umjetnosti koji je djelovao kao odjel Gipsoteke.

Znatiželja je potaknula istraživanje vremensko-prostornoga konteksta nastanka rukopisa kao i pomnije istraživanje biografija njezinih tvoraca - Ivana Rengjea i dr. Antuna Bauera, urednika bibliografskoga niza unutar kojega je rukopis sačuvan.

Naime, literatura i arhivski izvori ukazali su na niz biografskih ispreplitanja u životu i stručnom radu Antuna Bauera i Ivana Rengjea, koja su dodatno pojašnjavala prisutnost Rengjeovih Stećaka u koricama Bibliografije.

Osim što ih je vezivalo zajedničko porijeklo iz najistočnijih dijelova Hrvatske (Rengjeo je 1884.g. rođen u Iloku, a Bauer 1911.g. u Vukovaru), Bauer i Rengjeo kroz život su dijelili srodne pa često i iste stručne interese, obojica su gajila istu strast prema povijesnim spomenicima i kulturno-povijesnim temama.

Vjerujemo da je njihovo dugogodišnje poznanstvo i suradnja na nizu projekata 1940-ih i 1950-ih godina znatno doprinijeli činjenici da se Rengjeov neobjavljeni rukopis sačuvan zahvaljujući upravo Antunu Baueru. Naime, Bauer i Rengjeo surađivali su u zborniku Naša domovina (1943.g.), sudjelovali su na izložbama "Srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije" održanima u Parizu (1950.) i Zagrebu (1951.), zajedno su radili na nizu numizmatičkih (većinom izdavačkih) projekta (Numizmatički zbornik, 1951.; Numizmatički rječnik i priručnik, 1957.), uređivali su i radili u časopisu Numizmatičke vijesti Hrvatskoga numizmatičkog društva, a povezivalo ih je i vrlo aktivno djelovanje na nizu projekata Družbe Braća Hrvatskog zmaja.

Suradnja u zborniku Naša domovina, 1943.

Početkom 1940-ih, Antun Bauer je na uspješnom početku svoje bogate muzeološke karijere na mjestu upravitelja Gradske gipsoteke, a Ivan Rengjeo, renomirani stručnjak i istraživač numizmatike, 1939.g. dolazi iz Sarajeva u Zagreb i radi kao direktor Prve klasične gimnazije.

Obojica, kao uvaženi kulturni radnici (zajedno sa Ivanom Bachom, Slavkom Batušićem, Josipom Buturcem, Linom Anđelom Horvat, Zdenkom Munk, Tihomilom Stahuljakom, Evom Veronom, Zdenkom Vojnovićem, Brankom Gavellom i mnogim drugim renomiranim imenima), svojim prilozima sudjeluju u zborniku Glavnog ustaškog stana Naša domovina (Zagreb, 1943.), koji je uredioFilip Lukas, geopolitičar i tadašnji predsjednik Matice hrvatske (1928.-1945.).

U prvome je svesku dr. Antun Bauer autor priloga "Arheološki spomenici" (str. 239-240) i "Arheologija" (str. 363) te urednik poglavlja "Dio III. Hrvatska povijest". Kao suradnik na drugom svesku, Bauer je napisao prilog "Galerije i muzeji" (XX. poglavlje "Suvremeni kulturni život Hrvata", str. 1014-1024).

Ivan Rengjeo je, kao izniman numizmatički autoritet, sudjelovao svojim prilozima u zborniku Naša domovina pišući o starim hrvatskim novcima ("Stari hrvatski novac numizmatika", 1. sv., str. 260-269). U XIV. poglavlju "Poviestni spomenici" (koji je uređivao Antun Bauer!) objavljen je njegov prilog o stećcima "Srednjovjekovni nadgrobni spomenici (stećci)" (1. sv., str. 254-260). Taj Rengjeov tekst sadrži poglavlja: "Obći pojam i nalazišta", "Oblik i izgled stećaka", "Ukrasi", "Izrađivanje stećaka", "Nadpisi", "Stećci bez nadpisa", "Proučavanje stećaka" i "Bibliografija". Vrlo sličnu strukturu teksta Rengjeo će zadržati i u kasnije datiranoj studiji o stećcima sadržanoj u Bibliografiji.

Do tada je Rengjeo već objavio svoja dva priloga o stećcima u časopisu Hrvatski planinar, koji je svojim znanstveno-popularnim prilozima doprinosio istraživanju manje poznatih krajeva. To su tekstovi: Stećci ili mramorovi i Simbolika štapa na stećcima.

Suradnja na izložbama L'art medieval Yougoslave (Pariz, 1950.) i Srednjovjekovna umjetnosti naroda Jugoslavije (Zagreb, 1951.)

Tematika stećaka i srednjovjekovnih spomenika ponovo će povezati Bauera i Rengjea 1949. i 1950. godine u pripremama za veliku izložbu Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije.

Naime, na primjerku Rengjeova rukopisa o stećcima sačuvanome u knjižnici Zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu naveden je Zagreb kao mjesto nastanka te 1949. kao godina njegove izrade. Nastanak toga rukopisa numizmatičar Viktor Kopač povezuje uz pripreme velike izložbe "L'art medieval Yougoslave" ("Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije"), koja je održana u pariškom Musée des monuments Francais od 9. ožujka do 22. svibnja 1950. godine. Kopač o Rengjeu kaže:

„Poznat kao dobar poznavalac bosansko-hercegovačke povijesti, a napose kulturno povijesnih spomenika, sredovječnih stećaka. Kao takav je sudjelovao god. 1949. u pripremnom radu za Izložbu srednjevjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Parizu, u odsjeku za stećke. Tom je prilikom napisao velik rukopis pod naslovom „Sredovječni nadgrobni spomenici - stećci“, u kojemu je zahvaćena i obrađena čitava tematika tog pitanja.“ (Kopač, Viktor. Profesor Ivan Rengjeo : (uz sedamdesetpetu godišnjicu života). / Numizmatičke vijesti, 6, 13 (1959.), str. 1)

Kopačevu tezu potvrđuju i podaci iz impresuma kataloga pariške izložbe L`art medieval Yougoslave (Paris: Les Presses artistiques, 1950.). U organizacijskom odboru izložbe sudjelovao je i dr. Antun Bauer sa svojom suprugom Antonijom, a u opsežnom popisu znanstvenih suradnika na izložbi navodi se i Ivan Rengjeo.
Za potrebe pariške izložbe, Bauerova ekipa u Gipsoteci 1949.g. radi replike u gipsu nekoliko primjeraka stećaka iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Te se replike vraćaju u fundus Gipsoteke gdje se i danas čuvaju u Zbirci sadrenih odljeva stećaka od XIII. do XVI. stoljeća. Građa je i danas izložena u stalnom postavu, a dostupna je i online

Bila je to izložba, kojom se je prema zamisli književnika Miroslava Krleže, njezina idejna tvorca i organizatora, poslijeratna Jugoslavija predstavila zapadnoj Europi. Poruka izložbe sažeta je u nekoliko Krležinih rečenica iz predgovora katalogu izložbe:

„Južnoslavjenska civilizacija je propala u ciklusu ratova, da bi Zapadna Evropa mogla da živi, i da harmonično stvara umjetnička djela, bez kojih bi historija čovječanstva ostala nezamišljiva. Da su kod toga posla sudjelovali i naši umjetnici, jedan od skromnih dokaza jeste i ova Izložba.“

Između ostaloga, na toj su izložbi stećci po prvi put istaknuti kao jedinstveno i izuzetno vrijedno kulturno blago srednjovjekovlja na području bivše Jugoslavije.

Antun Bauer i Ivan Rengjeo sudjelovali su kao stručni suradnici i na istoimenoj izložbi srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije, koja je u ožujku 1951. god. otvorena u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu u organizaciji Savjeta za nauku i kulturu FNRJ. Na toj je izložbi zbog skučenijega izložbenog prostora nego što je to bilo u pariškom Musee des monuments Francais, izloženo 20 originalnih umjetnina i 30 kopija fresaka manje (u popratnom je katalogu naveden popis 194 kataloških jedinica).

U predgovoru popratnoga kataloga književnik Miroslav Krleža s puno zanosa progovara o stećcima i bogumilskim skulptorima:

„Izvan svake je sumnje, da su pojedine bogumilske nekropole s masom od po pet stotina mramornih monolita građene kao jedinstvena i rafinirana arhitektonska kompozicija, koja grandioznošću svoje osnovne zamisli prelazi svaku efemernost folklorne primjene. Ova skulptura je tendenciozna i propagandistička. Ona ne priznaje kult smrti. Ona načelno, bogumilske, upravo materijalistički negira zaglupljujuću misao umiranja na koljenima pred zagonetkom bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi. Ni jedan bogumilski lik ne kleči pred autoritetom religioznih nadzemaljskih i ovozemaljskih simbola“ (Krleža, Miroslav. Predgovor // Izložba srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije. Zagreb: Umjetnički paviljon, 1951.)

Rengjeo će se tematici stećaka vratiti još jedanput, ali u suradnji sa jednim drugim Slavoncem - pjesnikom, esejistom, likovnim i književnim kritičarom Borom Pavlovićem (Požega, 1922. - Duga Resa, 2001.). Naime, Boro Pavlović i Ivan Rengjeo u vlastitoj nakladi 1954. god. objavljuju knjižicu Stećci govore. Boro Pavlović izabire natpise sa stećaka prepoznajući u njima iznimnu poetsku vrijednost, u kamenu uklesanu hermeneutičku poeziju. Ivan Rengjeo popisao je podatke o stećcima i njihovim nalazištima te napisao pogovor o njihovim osnovnim značajkama kao srednjovjekovnim kulturnim spomenicima.

• Numizmatički projekti

Numizmatičke vijesti
Ista ljubav i strast prema numizmatici također je povezivala Bauer i Rengjeo dugi niz godina. To potvrđuje niz primjera od kojih spominjemo samo neke koji su imali odjeka i u radu hrvatskih muzeja.

Ivan Rengjeo bio je idejni začetnik i urednik najznačajnijega hrvatskoga numizmatičkog časopisa Hrvatskoga numizmatičkog društva Numizmatičkih vijesti od br. 1 do br. 18., tj. od 1939. g. pa do Rengjeove smrti 1962. godine. Numizmatičko je društvo povodom 75. godišnjice Ivana Rengjea u ime zahvale za njegove doprinose numizmatici naručio prigodnu plaketu, koju je izradio Vanja Radauš 1959. god.

Antun Bauer nastaviti će Rengjeov rad te biti urednik časopisa Numizmatičke vijesti od br. 19 do br. 27 (1963.-1969.).

1951.g. Numizmatički zbornik
Početkom 1950-ih godina osjeća se manjak stručnih priloga iz numizmatike, a časopisi Numizmatika i Numizmatičke vijesti imaju zastoj u objavljivanju od 1930-ih godina. Zbog toga Antun Bauer pokreće Numizmatički zbornik i objavljuje ga u rukopisu 1951. godine kao deveti svezak rukopisnoga bibliografskog niza Muzejski arhiv: građa za muzeologiju.

U zborniku koji donosi pet priloga, surađuje i Rengjeo sa tekstom "Stari hrvatski numizmatičari". Taj će Rengjeov tekst kasnije (1953.g.) biti objavljen i u ponovno pokrenutom časopisu Numizmatika.

1957.g. Numizmatički rječnik i priručnik
Početkom 1956.g., u krugu hrvatskih numizmatičara rođena je ideja o sakupljanju građe i izradi Numizmatičkoga rječnika koji "(…) ima zadatak da bude priručnik za rad na numizmatici u prvom redu stručnom i tehničkom osoblju na radu u muzejima." U srpnju 1957.g. Antun Bauer, urednik časopisa Muzeologija, potpisao je Ugovor za izradu i otkup rukopisa za Numizmatički rječnik sa autorima Ivanom Rengjeom, Bartolom Zmajićem, Dragutinom Mandlom, Venom Zlamalikom i Kamilom Dočkalom. Taj je Numizmatički rječnik i priručnik trebao biti tiskan u redakciji časopisa Muzeologija ili pak njegovim posredstvom u nekoj drugoj redakciji. Već je 1961. godine sastavljen rječnik sa 2 500 pojmova i Bauer sa zadovoljstvom ističe uspješnu suradnju i skori završetak na vrlo obimnoj građi. No, zbornik je umnožen šapirografom 1983.g. i sačuvan u rukopisu u dva obimna sveska u knjižnici MDC-a. Prvi svezak na 420 stranica donosi rječnik, a drugi na 342 stranice priručnik. Ivan Rengjeo podržao je Bauerovu ideju te surađivao brojnim tekstovima i natuknicama u prvom svesku zbornika.

Rad u Družbi Braće hrvatskog zmaja
Dr. Antun Bauer i prof. Ivan Rengjeo, prvi kao Zmaj Vučedolski III. i drugi kao Zmaj od Olova (po majci koja je potjecala iz stare obitelji Barišić iz Olova), bili su vrlo aktivni članovi Družbe Braća hrvatskog zmaja. To potvrđuje niz priloga u časopisu Hrvatski zmaj čije se objavljivanje obnavlja 1944. god. pod uredništvom Ivana Rengjea. Oni su svojim radom nastojali pridonijeti osnovnim zadaćama Družbe, koje Ivan Bach definira kao: „(…) njegovanje hrvatske predaje i uspomene na prošlost hrvatskog naroda te čuvanje i obnavljanje spomenika hrvatske prošlosti.“ (Bach, Ivan. rad Družbe Braće Hrvatskog Zmaja oko čuvanja i skupljanja hrvatskih poviestnih spomenika. // Hrvatski zmaj, 1944. Str. 82)

Antun Bauer, kao kustos Ozaljskoga muzeja, u studenom je 1942.god. otpremio znatan dio zbirki Zrinsko-frankopanskog muzeja, kao i cijeli Sokolski muzej, u zgradu Gradske gipsoteke, sačuvavši ih tako od posljedica ratnih sukoba i stradanja. Rengjeo je pak zagovarao osnivanje znanstvene knjižnice Viteškog reda Hrvatskog zmaja te „(…) da se u Zagreb dopremi u naučne svrhe nekoliko bogumilskih stećaka, koje bi trebalo smjestiti ili u Rakovom ili u Jurjevskom perivoju.“ (Mohr, Viktor. Ljetopis za radnu god. 1943./1944. // Hrvatski zmaj, 1944. Str. 90.)

U Mohrovom se ljetopisu navodi i da je Rengje kao uvaženi Zmaj od Olova održao predavanje s tematikom stećaka ("Hrvatski srednjovječni nadgrobni spomenici - stećci"), 19. siječnja 1944. za članove Viteškog reda Hrvatskog zmaja na redovitim bratskim sastancima u „(…) toplom krugu sakupljeni tako reći oko domaćeg ognjišta u najintimnijem krugu bratske Zmajske obitelji“. Bauer je na istom ciklusu predavanja, kao Zmaj Vučedolski, održao predavanje "Hrvatski poviestni spomenici" (5. siječnja 1944.).

Zaključna misao
Prvotno pitanje - zašto su se Rengjeovi Stećci našli u bibliografskoj cjelini Bibliografije i građe za umjetnost i srodne struke - sada se više ne čini tako zagonetnim. Taj je rukopis nastao u razdoblju intenzivne suradnje dvaju zaljubljenika u kulturnu baštinu na nizu kulturoloških projekata. Rengjeov je rukopis imao značajnu ulogu u proučavanju tematike stećaka 1940-ih i početkom 1950-ih godina. Pohranjen u Arhivu za likovne umjetnosti pa tako kasnije i u koricama Bibliografiji, rukopis je ostao sačuvan.

Temi stećaka tek će se sa Krležinom izložbom 1950. godine posvetiti mnogo veća pažnja u stručnim i znanstvenim krugovima, iako će i od tada proći nekoliko desetljeća do prve velike tematske izložbe o stećcima u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori održanoj 2008. godine. U popratnom katalogu izložbe, na žalost, ne spominje se Rengjov rad niti u jednoj od opsežnih bibliografija, samo ga I. Poklečki Stošić (str. 17.) navodi kao jednoga u nizu imena koja su se bavila proučavanjem stećaka nakon Drugog svjetskog rata.

Tomu je možda razlog što Rengjeov rukopis danas nije više dovoljno zanimljiv kao građa za istraživanje stećaka ili je pak njegov smještaj u Bibliografiju uzrokovao da je (p)ostao skriven kao građa za njegovo (ne)objavljivanje pa tako i nepoznavanje u širim stručnim krugovima.

Predstavljanjem Rengjeova rukopisa o stećcima u sklopu projekta digitalizacije građe iz Zbirke Bauer otkrivamo ga ponovo te nudimo javnosti kao dokument jednoga vremena i zaboravljenu kulturno-povijesnu činjenicu.

Prezentiranje povijesne rukopisne građe o stećcima iz knjižnične Zbirke Bauer na webu, ujedno je i doprinos MDC-a projektu ministarstava kulture Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore iz 2009. godine o suradnji za pripremu i nominaciju stećaka za upis na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.